Jadni mi muškarci. Kada god se govori o modi, stilu, načinu života i muškarcima u istom ili sličnom kontekstu, to nikako ne može završiti dobro. Pa što je to toliko sporno, neobično i krajnje degutantno kada god se kroz neku temu, bilo u medijima, ženskim časopisima ili jednostavno u društvu, spomene nešto što daje naznake da je riječ o jačem spolu?
Da, današnji muškarci su fatalni i tu nema diskusije, a takvima nas je učinilo društvo u kojem živimo. Međutim, sami smo krivi za sve ovo – što smo tražili, to smo i dobili!
Osobno me tješi činjenica da muškarci zapravo nikada nisu niti bili u povlaštenom položaju, jer oduvijek se ljude s Adamovom jabučicom ukalupljivalo u sramotne šablone, radi čega su se svi muškarci ovoga svijeta sveli na samo jednoga. Taj jedan želi seks bilo kada i bilo gdje, pri tome je u tom prljavom činu orijentiran samo na sebe, boji se bilo kakvih veza i obveza, a pored svega, s njim nikako nije moguće normalno razgovarati, jer, pazite sad – svi su muškarci isti! Bingo!
Drage naše dame, u ime svih muškaraca, hvala na neprocjenjivoj etiketi koju ste nam nalijepili nasred čela još onda kada smo vas vukli za kosu u pećinu i tjerali vas da derete kožu s neke umrtvljene živine.
Nažalost, iako sam možda prebrutalno sve ovo opisao i dočarao, nisam daleko od istine.
Istina je kako neki imaju svoje mane, mušice, grijehe, Mercedese, tijelo Aresa, vile uz more, što god, ali to ne znači da treba sve muškarce strpati u isti koš. Najbolje, ili pak najgore, od svega je što nas žene ukalupe još od malih nogu, jer ih tako uče. Pitam se ja, kako možete očekivati da ćete naći princa na bijelom konju, kada ste sve potencijalne prinčeve odavno strpali u onaj već spomenuti koš, pa vam sada samo prilaze konji?!
Stereotipi, predrasude i uski pogledi na stvari koje nas okružuju, prokletstvo su nas samih, pa ih se sukladno tome treba riješiti ili ih barem obuzdati, te svesti na pristojnu razinu na kojoj se ne šteti niti sebi, a niti bilo kome drugome.
Nije realno očekivati od muškarca da se dobro odijeva i kritizirati, da ne kažem ismijavati ga jer je prosječno odjeven, a kada napokon pokaže dozu stila, tada je njegova seksualnost vrlo upitna. Ozbiljno? Zar se sve svodi na to? Izgleda da smo svi mi ono što nosimo, jer koga uopće briga što se krije ispod površine, nije li tako? No, u tome je i bit cijele priče oko ozloglašenih muškaraca. Očito živimo u vremenu kada je sve u isto vrijeme normalno i krajnje nenormalno, pa se iz tih dviju krajnosti rađa treća, a to su upravo fatalni muškarci koji s jedne strane golicaju zločestu maštu žena, a s druge tjeraju ih na povraćanje.
Iz svega navedenog i rečenog dalo bi se bez imalo dvojbe zaključiti da je problem jedino u ženama, no, pošto to ne bi bilo u manirima gentlemana, kakvi svi mi muškarci ispod te fatalne maske jesmo, ovoga puta govorim u ime svih muškaraca i preuzimam krivicu na vlastitu odgovornost. Vidite, nismo mi baš tolike sirovine. Ali, gdje ima dima ima i vatre, pa si vi sada mislite i mozgajte što je pjesnik htio reći, jer nisu samo žene te koje su prevrtljive – stigla je i nova generacija muškaraca, odvažnijih nego ikada!
Sada kada imamo i fatalne žene i fatalne muškarce, gdje će nam biti kraj? Možemo se samo prepustiti užitku naših fatalnih života, te biti fatalno sretni. Prefatalno da bi bilo istinito, ili ipak...